Ljudi naivno misle da vjeverice samo sakupljaju i jedu orahe, ali one znaju i lijepo pjevati, glumiti i zarađivati novce.



Alvin i vjeverice potpuno su nepoznati domaćoj publici, ali u Americi već odavno uživaju status filmskih/pjevačkih zvijezda. Još daleke 1958. osmislio ih je Ross Bagdasarian, a imena im je dao prema šefovima izdavačke kuće u kojoj je radio. Alvin je nestašni lider benda, Simon je visoki intelektualac, a Theodore simpatični debeljuco.

Raspjevane vjeverice uskoro su postale pravi tv-hit, a dobile su i svoju animiranu seriju. Dakle skoro već pedeset godina, vjeverice žive glamuroznim životom - u svoje raskošne duplje od mahagonija dovlače samo dolare, a najkvalitetnijim orasima hrane ih groupie-obožavateljice iz životinjskog svijeta. Zato nije nikakvo čudo da su se pojavile i na filmu.

Cijela priča počela je kad je inače miran, farmerski život običnih vjeverica naprasito prekinula ljudska ruka, koja je posjekla njihovo rodno drvo i poslala ga za Los Angeles. Po dolasku u taj velegrad vjeverice upoznaju frustriranog autora glazbenih tekstova, Davea Sevillea (Jason Lee). Iako mu nestašne vjeverice demoliraju pola kuće i dovedu ga na rub živčanog sloma, David u njima prepozna pjevački talenat te vidi njihovu zajedničku šansu za uspjeh. No, nemilosrdni kapitalistički zakoni i pohlepa pojedinaca će ubrzo zaprijetiti njihovom prijateljstvu i šansi za slavu.

Što se kritičara tiče, opće je mišljenje da je prepun mlakog humora i neinventivnosti. Lou Lumenick iz New York Posta kaže da 'ako ste odrasla osoba, osjećat ćete se kao da vas svakih deset sekundi lupa malj po glavi i tako devedeset minuta', a Bob Strauss je za Los Angeles Daily News napisao 'moglo je biti puno gore, ipak je ovo film o raspjevanim vjevericama'. No sve dok ima klinaca koji će za rukav odvlačiti roditelje u kino, nema straha ni za Alvina ni za vjeverice.